Josip Balentović – Buco

Zadnja je uloga odigrana i zastor je spušten. Umro je Josip Balentović – Buco. Kada je bolest preteška, patnja i nemoć prevelika, smrt se čini rješenjem, izlazom i spasom. Između prvog i zadnjeg koraka bio je život pun izazova, uspjeha, postignuća i nagrada. Vrlo mlad, poslije srednje škole, zaposlio se u tvornici šećera „Boris Kidrič“ u Županji.  Uz tvornicu i s radnicima tvornice živio je Kristal – Radničko kulturno umjetničko društvo. Već jako afirmirano, privlačilo je u svoje redove mnoge mlade ljude. Od svih sekcija u Društvu, najuspješnija je u to doba bila Dramska sekcija. E, tu se Josa pronašao. Glumio je u mnogim predstavama: Klupko, Kumovanje, Graničari, Majstorica Ruža i puno, puno nenabrojanih. Slijede smotre lokalnog, regionalnog, republičkog i međurepubličkog karaktera. Kristalovi glumci i predstave godinama su na vrhu piramide dramskog amaterizma. Donose razne diplome i plakete, a za ulogu majstora kolara u „Majstorici Ruži“, dobio je diplomu Prosvjetnog sabora Hrvatske (dramski amaterizam). U Kristalu je obnašao razne funkcije: glumac, predsjednik, dopredsjednik, tajnik. Trajaše to više od 30 godina.

S velikim žarom nabavljao je nošnje raznih krajeva Hrvatske i punio Kristalove ormare. Izvorne baranjske, posavske nošnje i nošnje drugih republika bivše države. Uz bezrezervnu potporu Šećerane, nabavljena je stilizirana slavonska nošnja zlatoveza na plišu, rukom rađena. Oh, sve to prebogato ruho brižno je čuvao, a za vrijeme rata i agresije na Hrvatsku, spremio na sigurno. Prateći njegove stope, Kristalovi ormari se i dalje nadopunjuju nošnjama.

Budući da je  u Kristalu osnovano i Šokačko sijelo, niti ta ga dužnost nije mimoišla, čak štoviše. Zamišljeno kao čuvar nošnji, običaja i tradicije  šokačkog svita, održalo se i do danas, već preko 50 godina. Josip Balentović godinama je bio članom Organizacijskog i Izvršnog odbora Sijela. Svojim radom pridonosio je njegovanju i čuvanju narodnih običaja, pjesme i plesova.

Rođeni Šokac, s duboko zasađenom ljubavi prema zavičaju, pokazao nam je kojim putem treba ići. I nakon njegovog odlaska iz Kristala, trudimo se ići dalje i dalje.

A on?

Zadnju je utakmicu izgubio. Da, godinama se bavio i sportom, a trenirao je rukometašice Županje još davne osamdeset i neke.

Neki su golovi neobranjivi, zar ne? Ali, pjesma reče: „I kad umrem, pjevat će Slavonija“. Doista, pjesma i tambura zvonit će i dalje našim šorovima.

Tvoju ljubav za zavičaj, narod i običaje, prenosit ćemo mi u Kristalu bezvremeno.

Mirno spavaj Josipe Balentoviću, a mi ćemo na tvojim zasadama učiti.

Božana Čajkušić